A casa il pane lo acquistiamo quotidianamente, anche perché già il giorno dopo diventa gomma e, due giorni dopo, piombo. Tuttavia non mi vergogno a dire che, non sapendo dove poggiarlo, lo teniamo sopra il forno, tanto sta dentro il sacchetto. Nessun problema, se non fosse che il sesamo tipico del pane siciliano poi comincia a colonizzare una cucina, spargendosi ovunque, ivi incluse le feritoie del forno, generando così vapori notevoli quando questi va a temperatura e lo tosta!
Da qui la decisione di fare un cambio di vita radicale e prendere un portapane. Non ne vedevo uno da trent'anni, mia nonna lo aveva in legno e mi ero sempre chiesto come facesse ciò a mantenere fresco il pane. Difatti non ci riusciva, ma era affascinante. Questo già è un po' diverso, anche perché il metallo - più pesante - limita l'ingresso dell'aria ben più che il legno, con risultati decisamente migliori. Ma se la realtà è che continueremo a comprare il pane quotidianamente, vanificando la funzione del portapane, è anche vero che in questo modo esentiamo il forno dalla sua funzione secondaria e proteggiamo i panini dalle deliziose formiche che si trovano così tanto bene a casa nostra da non voler sloggiare.
Il portapane è più grande di quanto pensassi, ma del resto accoglie 14 litri e mezzo. Ho fatto una foto con sopra un cucchiaino per dare l'idea. Non vi entra una baguette per poco ma diversi panini si. Il look è retrò ma allo stesso tempo buono anche per cucine moderne, grazie anche al colore smaltato. A questo proposito il verde è meglio dal vivo che in foto. Fa molto sottomarino!
Il problema di fondo è che, si, nasce per conservare il pane (ma non è ermetico)...ma può essere utilizzato praticamente per qualunque cosa. Certo, 35€ (credo si paghi il design e le dimensioni, non certo il materiale) non si spendono per un contenitore per accessori da cucito o di minuteria, ma tecnicamente è valido anche per quello. Ne devo testare la resistenza alla ruggine e all'usura generale, ma gli usi sono limitati solo dalla fantasia.
Kod kuće kruh kupujemo svaki dan, i zato što sutradan postaje gumeni, a dva dana kasnije olovni. Međutim, ne sramim se reći da, ne znajući gdje da ga stavimo, držimo ga iznad pećnice, ionako je u vrećici. Nema problema, osim što sezam tipičan za sicilijanski kruh tada počinje kolonizirati kuhinju, šireći se posvuda, uključujući i proreze pećnice, stvarajući tako znatne pare kada dosegne temperaturu i prepeče se! Otud odluka da napravi radikalnu promjenu života i nabavi kantu za kruh. Trideset godina ga nisam vidio, baka je imala drvenog i uvijek sam se čudio kako je kruh održavao svježim. Zapravo nije mogao, ali je bio fascinantan. Ovo je već malo drugačije, također i zato što metal - teži - ograničava ulazak zraka mnogo više od drveta, s izrazito boljim rezultatima. No, ako je stvarnost takva da ćemo nastaviti kupovati kruh svaki dan, poništavajući funkciju posude za kruh, istina je i da na taj način oslobađamo pećnicu od njezine sporedne funkcije i štitimo kiflice od slasnih mravaca koje tako popularne u našim domovima koje ne žele izbaciti. Posuda za kruh je veća nego što sam mislio, ali još uvijek ima 14,5 litara. Slikao sam žličicu na njoj da dam ideju. Baguet ne stane za malo, ali nekoliko sendviča može. Izgled je retro, ali u isto vrijeme također dobar za moderne kuhinje, zahvaljujući i emajliranoj boji. Što se toga tiče, zelena je bolja uživo nego na fotografijama. Vrlo je podmorski! Osnovni problem je što, da, stvoren je za čuvanje kruha (ali nije hermetičan)... ali može se koristiti praktički za sve. Naravno, 35€ (mislim da se plaća dizajn i dimenzije, nikako materijal) nije potrošeno na posudu za šivaći pribor ili sitne dijelove, ali tehnički vrijedi i za to. Moram testirati njegovu otpornost na hrđu i opće habanje, ali upotrebe su ograničene samo maštom.