Crno, bijelo i rose - ove vrste vina razlikuje gotovo svatko. Ali, koja je razlika između gaziranog vina i pjenušca i je li prosecco zapravo pjenušac? Mi ćemo Vam sve objasniti!
Za proizvodnju bijelog vina se koristi samo bijelo grožđe. Bijelo vino je jedno od najpopularnijih vina na svijetu i čini gotovo polovicu cjelokupne proizvodnje vina u svijetu. Ova vrsta vina se najčešće pije dok je još uvijek mlada i poznata je po svježem, voćnom okusu s većim udjelom kiselosti. Poznate sorte vinove loze su npr. Rizling, Sauvignon blanc ili Weißburgunder.
Za proizvodnju crnog vina, kako nam govori i samo ime te boja, koristi se samo crno grožđe. Boja vina dolazi iz kože ploda, stoga sazrijeva zajedno s moštom. Intenzitet boje i sadržaj tanina je određen vremenom, tijekom kojeg su koža i mošt u međusobnom kontaktu. To razdoblje može biti od nekoliko dana (kod lakših crnih vina), do dva tjedna (kod težih vina). Vina sazrijevaju u drvenim bačvama, gdje razvijaju balzamične tonove. Poznate sorte crnog vina su Merlot, Cabernet sauvignon, Tempranillo, Pinot noir i Sangiovese.
Unatoč zabludi da roso vino nastaje miješanjem crnog i bijelog grožđa, za proizvodnju rose vina se koristi samo crno grožđe. Blijedo crna boja nastaje, jer se koža rano odvaja od mošta, čime je oslobođen mali udjel crnog pigmenta. Samo rose šampanjac se proizvodi miješanjem bijelog i tamnog grožđa. Miješanje bijelog i crnog vina za dobivanje vina rose je zabranjeno u Europskoj uniji. Za proizvpdnju rose vina se najčešće koriste vinove loze Spätburgunder, Tempranillo i Pinotage, kao i Shiraz i Cabernet sauvignon.
Ugljični dioksid se u pjenušava ili gazirana vina dodaje umjetnim putem. To često biva ugljični dioksid, koji je dobiven tijekom procesa fermentacije. U Italiji se ta vina nazivaju "frizzante", u Francuskoj "perlant". Gazirana vina su tek blago pjenušava, s tlakom od 1 i 2,5 bara, a poznati predstavnici ove vrste vina u Italiji su mnoge jednostavne vrste prosecca. Sadržaj alkohola je oko 7 posto.
Pjenušava vina se proizvode na bazi mirnog vina, koje ima relativno nizak udio alkohola. S obzirom da se pjenušac fermentira u boci, stvara se tipičan, prirodni sadržaj ugljičnog dioksida i sadržaj alkohola je najmanje 10 posto. Da bi boce izdržale pritisak od najmanje 3 bara, moraju biti posebno debele. Poznato pjenušavo vino, šampanjac, se smije proizvoditi samo u francuskoj regiji Champagne. Često se pjenušava vina uspoređuju sa tzv. sekt vinima. Međutim, pravi njemački sekt mora biti proizveden od njemačkog mirnog vina te se tako i označava.
Slatka vina se proizvode djelomično ili u potpunosti od grožđa, koje je oplemenjeno plemenitom plijesni i već sadrži manje vlage. Stoga to grožđe ispušta manje soka od normalnog svijetlog ili tamnog grožđa. Za proizvodnju koncentriranih slatkih vina je potrebno mnogo više grožđa, što se odražava i na višoj cijeni. Najpoznatija plemenita slatka vina su mađarski Trokajer i Château d'Yquem iz Francuske.
Ako vino sadrži više od 15% alkohola, u pravilu se klasificira kao likersko vino. Visok udio alkohola se postiže preradom prezrelog grožđa ili se bazno vino obogaćuje alkoholom, poput vinskog alkohola ili brandyja. To zaustavlja fermentaciju te tako ostaje više šećera u grožđu. Banyuls, Marsala, Madeira, Port Wine i Sherry su neke od najpoznatijih vrsta likerskog vina.
